Nikome se u četvrtak navečer nije žurilo iz prepunog Lisinskog kada je završio recital genijalnog pijanista Jevgenija Kissina. Uostalom, svi Kissinovi obožavatelji znaju da on aplauze i ovacije, od kojih se orila dvorana, velikodušno nagrađuje dodacima.
Prvi je bio iz pera Johanna Sebastiana Bacha čiji opus Kissin zbog velikog poštovanja još uvijek uglavnom zaobilazi u svojim programima, ali na bis rado svira predivnu Sicilianu, stavak iz Bachove Trio sonate u Es-duru (BWV 1031) u transkripciji pijanističke legende Wilhelma Kempffa. Božanstvena mirnoća i ljepota Bachove kantilene bila je samo jedan od dokaza da i Kissin sa svoje 42 godine, od kojih samo prve dvije nije svirao klavir, također već spada u pijanističke legende. Drugi dodatak bila je prstolomna Skrjabinova Etida u cis-molu iz opusa br. 42, a nakon junački zanosne Chopinove Poloneze u As-duru nije bilo druge nego ustati na noge i pridružiti se ne ovacijama, nego pravoj vrisci oduševljenja koja se prolomila Lisinskim i kakvu se inače može čuti samo na koncertima rock-zvijezda.
Međutim, publika nije došla uživati samo u bravuroznim majstorijama pijanističkog virtuoza, nego i u Kissinovom dubokom poniranju, prodiranju i pažljivom prebiranju po glazbenom tkivu skladbi kao što je Schubertova Sonata u D-duru (D. 850, op. 53) koju smo slušali u prvom dijelu recitala. Nakon gotovo naivne ranoromantičarske jednostavnosti, koja osobito dolazi do izražaja u četvrtom stavku Sonate izgrađenom na ljepuškastoj narodnoj pjesmici, Kissin je u drugom dijelu nadasve inteligentno pokazao što se sve u pijanizmu i glazbi 19. stoljeća dogodilo u luku od Schuberta do Skrjabina od kojeg je izabrao najprije dvostavačnu Sonatu-fantaziju u gis-molu (op. 19, br 2), a potom izbor od sedam etida od njih dvanaest iz opusa br. 8.
Svijet fantastičnih harmonija, čija je vrata Schubert tek odškrinuo, u Skrjabinovim se skladbama pod Kissinovim prstima rastvorio u svoj svojoj raskoši čija je punina dostupna uistinu samo najvećim majstorima i umjetnicima klavira. Jednog od njih vidjeli smo i čuli u Zagrebu, na koncertu kojim se u Lisinski uistinu spektakularno vratio ciklus Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb. Koncert u dvorani prepunoj osobito mladih poklonika Kissina i klavira bio je pravi praznik glazbe i kulture.
